четвртак, 4. јун 2015.

Sapuni

Saznanje da većina industrijski napravljenih sapuna nisu sapuni, nego deterdženti (prilično agresivni, iritiraju kožu, ponekad izazivaju alergije i dermatitise, isušuju kožu), naterala me je pre nekoliko godina da počnem da tražim način da napravim sapun za sebe. Koji neće isušivati kožu, koji neće praviti reakcije kao što je crvenilo na koži, i trista svašta što industrijski sapuni prave. Takođe, neće imati gomilu hemijskih dodataka za koje ne znam ni šta su, a kamoli kako deluju na kožu. Jer, koža je moj najveći organ, i volim je, mazim je i pazim je, želim da što duže bude glatka, svilenkasta i čista, bez raznoraznih dermatitisa, i sličnih promena. 

Težak sam zadatak nametnula sebi. Napraviti domaći sapun, koji nije po babskom receptu, koji je fini za kožu, lepo peni, lepo pere, lepo izleda i lepo miriše. Uz dosta truda, istraživanja i učenja, kao i eksperimentisanja, uspela sam da se koliko-toliko uputim u tehnologiju ručne izrade sapuna, njihovo bojenje i dodavanje mirisa. E, doći do sirovina koje su potrebne za fini i kvalitetan sapun je, ovde u Srbiji, bila skoro pa fantastika. Nekako sam se snašla za ulja, pa i za mirise, ali boje nikako. Trebalo je biti mađioničar i nabaviti boje iz inostranstva, uz uslov da do mene stignu neotvorene i neoštećene, što je sa našom carinom misaona imenica. Prvo cepaju paket i kidaju omot, ona upozorenja da je roba osetljiva i lomljiva ne čitaju (valjda ne znaju engleski), a kad treba zatvoriti pakovanje sa bojom mozak negde zakaže, pa to ne urade. Dobijala sam prosute boje, pomešan prah i šta sve ne... rešila sam da to zaboravim, a ovde pominjem samo da bih vam ilustrovala mali delić muka kroz koje sam prolazila.

Neki od mojih sapuna koji su pristali da poziraju

I počelo je putovanje u čarobni svet boja, mirisa, dizajna. Ponekad, kad ideje krenu jedna za drugom, nije moguće postići sve. Sirovine su kvalitetne, maslinovo i palmino ulje, shea i kakao puter, ricinusovo ulje, uljni macerati raznih biljaka...Bogata, kremasta pena, nežan osećaj na koži posle tuširanja, privlačni mirisi. Odlični su i za pranje kose. Svaki sapun koji napravim je malo remek delo. O svakom sapunu prvo malo razmislim, koja mu je namena, ili kakve mirise i boje dodati, koju tehniku šaranja primeniti, a trudim se da odgovara svakom tipu kože, da ne iritira, i da mogu  deca da ga koriste. Naravno, za ljude koji imaju osetljivu kožu, sklonu alergijama, kao i za decu je mnogo bolje koristiti sapun bez boja i mirisa, jer takvi sapuni ne nadražuju kožu. Pigmenti i mirisi koji se inače dodaju sapunima, kod takvih osoba mogu izazvati iritacije, crvenilo, pa i alergije. To se naravno dešava malom broju ljudi. Svi ostali mogu neograničeno, pa čak i neumereno da uživaju u bojama i mirisima i sapunjanju domaćim, ručno rađenim sapunima rođenim u mojoj kuhinjici. 

2 коментара:

  1. Tačno znam kroz šta ste prolazili u početku svoje avanture sa sapunima, jer i ja sam prolazila kroz iste "Tantalove muke". Lepo pišete, divni su Vam sapuni i biće ovo jedan zaista uspešan blog! Želim Vam puno sreće, veliki broj pratilaca i duuugo trajanje!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala na podršci, pohvalama i lepim željama Daro. To mi puno znači jer vaš blog kao i vaš rad pratim i divim se vašoj veštini i talentu.

      Избриши